HRVATSKI DOM VIGANJ – 100. GODINA POSTOJANJA
zvonik crkve u Vignju
Piše kap. Ivan Pamić
Slijedeći tekst je javan i može ga upotrijebiti svatko kao izvor u svojim radovima uz navođenje autora i naslova.
Sve je započelo krajem 1909. god. kada je na seoskom zboru Vignja pokrenuto pitanje osnivanja mjesne čitaonice u mjestu. Na inicijativu zastupnika u Dalmatinskom saboru Ivana F. Lupisa osnovan je pokret za čitaonicu Viganj u koji su ušli svi istaknuti Vignjani. Početkom 1910 okupilo se više od 50 članova iz Vignja i susjedne Nakovane. Iz ovog u početku neformalnog pokreta iznjedrila je današnja udruga, te se s pravom ova godina može uzeti kao godina osnivanja. Te godine je izdašnom pomoći iseljenika prikupljeno 3000 kruna, te se počelo razmišljati o samoj lokaciji gradnje nove čitaonice u mjestu.
U to doba Dominikanski samostan je bio od strane fratara iznamljivan privatnim osobama koji su tu držali svinjac i mesnicu, i to za svega 60 kruna godišnje! Stoga je kap. Buntjelić došao na ideju da se stupi u kontakt s Dominikancima s prijedlogom da se samostan otkupi od njih i unutar nje organizira ne samo čitaonica, već i škola. Prijedlog je odmah usvojen i na prvom sastanku, Dominikanci su odmah pristali prodati samostan za tako plemeniti cilj i to za svega 3000 kruna, odnosno 1/3 tržišne vrijednosti.
Inicijator pokreta Ivan F. Lupis sklopio je ubrzo, 24.08.1910. u Korčuli pogodbu s Dominikancima od kojih donosimo dio:
„…Fratri prodaju samostan i vrt Lupisu i drugovima za svotu procijenjenih 2400 kruna. Zgrada samostana ne smije nikada biti upotrijebljena u nemoralne svrhe i ne smije biti prodana nijednoj privatnoj osobi da je za svoju korist upotrebi…Zgrada može biti upotrijebljena za kakovu moralnu ustanovu. Vrt okolo samostana može se prodati s tim da novci moraju ići na korist Vignju“.
No nije sve teklo glatko, budući da su prijašnji najmoprimci tužili Lupisa i svih 56 članova pokreta za čitaonicu. Spor se dovukao sve do Beča, da bi se okončalo tako da se 06.09.1911. ugovor s fratrima konačno potvrdio, a samostan se uknjižio na seoski odlomak Viganj, odnosno Općinu. Taj događaj obilježen je velikom proslavom u Vignju, a samostan je bio okićen zastavama i hrvatskom trobojnicom. Tom prilikom Ivan Lupis održao je govor u kojem je naglasio;
„…Od prvog trena mi smo radili kao ljudi, pošteno i otvoreno s jedinom svrhom – da koristimo svome rodnom mjestu“ – riječi su za koje se i danas moramo povesti.
Uskoro se došlo do ideje da se uz školu i čitaonicu, uredi i plesna dvorana. Početkom 1912 izdaje se Viganjski glasnik, a 30.06. iste godine osniva se „Društvo Hrvatski dom za Viganj i Nakovanu“ sa sjedištem u Vignju. U Upravni odbor tada su izabrani Ivo F. Lupis – kao predsjednik, te Luka Njakara, Božo Krstelj, Ivan Habić, Mato Ćerezin, Roko Kosić, Vicko Jakić, Mato Passabanda, Niko Batistić i Luka Klarić. To Društvo 19.07.1914. otkupljuje južni dio samostana od seoskog odlomka Viganj za 2000 kruna, te počinje uređivati prostor čitaonice i plesnu salu, dok je sjeverni dio ostao pod Općinom da se organizira škola.
Bivši Dominikanski samostan u Vignju
Nakon 1.sv.rata, a uslijed novonastalih promjena „Hrvatski dom“ 24.07.1921. mijenja ime u „Jugoslovenski dom“, te se iste godine bira nova uprava, a dogodine društvo useljava po prvi put pod novim krovom. Od te 1922. do 1939. vrši se obnova cijelog kompleksa, a 1938. u prizemlju samostana uređuje se restoran s kuhinjom i ljetnom bašćom. Od tada je ovaj objekt postao centar organiziranog turizma u Vignju.
Nakon II Svjetskog rata, točnije 1948. u Korčuli se upisuje „Narodni dom Viganj“ kao udruženje građana, a 1984. se upisuje u registar društvenih organizacija. Nakon Domovinskog rata Skupština 07.08.1994 prihvaća novi statut, te se kao „Hrvatski dom Viganj“ upisuje u registar udruga RH.
Tijekom svih ovih godina Hrvatski dom Viganj u svojim prostorijama je organizirao raznorazne priredbe i svečanosti, od kojih je bitno istaknuti maškarane bale, dok se donji dio tzv. Kuvenat iznamljivao kao restoran sve do 2008. kada je donesena zajednička odluka MO Viganj i Hrvatskog Doma Viganj da se cjelokupni prizemni prostor preuredi u jedan multifunkcionalni kulturni sklop. U isto vrijeme krenulo se u uređivanje okolnog prostora, a naročito školskog igrališta, s krajnjim ciljem da cijeli prostor samostana postane uistinu reprezentativni centar mjesta.
HRVATSKI DOM VIGANJ – 100.YEARS OF EXISTENCE
By Ivan Pamić
The following text is public and anyone may use it as a source for their work with the condition of listing the author and the title.
In early 1910. more than 50 persons from Viganj and neighboring Nakovana raised money to buy the abandoned monastery from the Dominicans.
The initiator of the movement Ivan F. Lupis made soon, 24.08.1910. in Korcula a contract with the Dominicans, of which we bring a part:
“… The friars sold the monastery and garden to Lupis and companions for the estimated amount of 2400 crowns. The building of the monastery should never be used for immoral purposes and should not be sold to any private person to use for his benefit … The building can be used for what kind of a moral institution. „
Soon after a sociaty Hrvatski Dom Viganj was formaly founded and inside the monastery school, library, rerstaurant, offices and a ballroom have been organized. During the time the society changed its name to Jugoslavenski dom and Narodni Dom. Finaly 1994. the old name Hrvatski dom has been returned.
[…] HRVATSKI DOM VIGANJ […]