Viganj, 16.09. 2013. – Na današnji dan, prije točno 69. godina iskrcavanjem partizanskih jedinica kod Kućišta počelo je oslobađanje Pelješca od njemačke okupacije.
Zanimljivo je da se nigdje u zadnjih 20, ali i više godina, ne spominje godišnjica početka oslobađanja Pelješca od njemačke okupacije, pa je vrijeme da se i to ispravi i podsjetu mlađe generacije na događaje od prije sedamdesetak godina. U kratkim crtama podsjetićemo se tih vremena. Pelješac je došao pod okupacijom talijanske vojske u travnju 1941., te iako formalno dijelom NDH, vlast na poluotoku vršila je talijanska vojska. Zbog neodlučnosti stranke HSS-a, večina Pelješćana priklonila se politici otpora Komunističke partije, te pristupaju partizanskom pokretu, a sredinom 1942. dolazi i do prvog oružanog sukoba s talijanskom vojskom. U nekoliko osvetničkih ekspedicija u kojem je bilo angažirano preko 7000 vojnika Talijani su opustošili Pelješac, paleći kuće simpatizera partizanskog pokreta, a veliki broj uhvaćenih strijeljano je u Lovištu i na Orebićima. Među njima je bilo i nekoliko maloljetnika. Partizanski otpor samo je jačao, a nakon kapitulacije Italije ljeti 1943. Pelješac dolazi pod vlast partizana. U velikoj ofenzivi početkom studenog iste godine, njemačka vojska nakon žestokih borbi zauzima Pelješac, a kasnije i cijelu Dalmaciju uključujući i sve otoke osim Visa. Večina stanovništva Pelješca izbjeglo je u Italiju, te u El Shatt u Egipat. Iduće godine napredovanjem saveznika Njemačka počinje gubiti rat, čime su se stvorili preduvjeti za oslobađanje otoka i Dalmacije.
Pripadnici 13. Južnodalmatinske brigade - Pelješac, mobilizacija nakon kapitulacije Italije 1943.
Nijemci su ljeti 1944. počeli s povlačenjem iz Grčke i južnih dijelova tadašnje Jugoslavije, što su iskoristile partizanske postrojbe sa Visa (11. dalmatinska i 3. prekomorska brigada 26. divizije) te 14. rujna oslobodile grad Korčulu i time cijeli otok.
Bataljun 11. brigade je već 16. rujna prebačen na Pelješac u Kućište i Orebić odakle su se dijelovi 750. lovačke pukovnije njemačke vojske već povukli u unutrašnjost poluotoke. Uslijedile su žestoke bitke za oslobađanje Pelješca. Nijemci su bili jako utvrđeni u Trpnju, Janjini i Stonu, tako da je tek 17. listopada oslobođen cijeli Pelješac.