VIGNJANSKI KAPETANI: STJEPAN SPLIVALO
Piše: kap. Ivan Pamić
kapetan Stjepan Splivalo
Familija Splivalo bila je već u 18. st. poznata hvarska pomorska obitelj, čiji se jedan član preselio 1767. u vignjanskom zaseoku Kraljevića selo. Njegovog unuka Stjepana otac je veoma mladog poslao na školovanje u Pomorsku školu u Livornu. Tamo je tijekom školovanja upoznao Teresu, lijepu djevojku iz bogate talijanske obitelji Balzano. Oni su ga prihvatili u obitelj, te se Stjepan uskoro i zaručio. Nakon zaruke Stjepan se otisnuo na more i u kratkom vremenu napredovao do zapovjednika jedrenjaka prevozeči terete po cijelom Sredozemlju, te Sjevernim i Južnim Atlantikom. Koliko je bio uspješan u poslovanju svjedoči i to što je nakon nekoliko godina kupio vlastiti dvojarbolni jedrenjak kojeg je u čast svoje voljene zaručnice nazvao MARIA (SANTA) TERESA. 
Nakon što se vratio s ovim prelijepim jedrenjakom u Italiju oženio se sa svojom zaručnicom, te odlučio s njom oploviti svijet. Prije putovanja htio je posjetiti roditelje u Vignju i iznenaditi ih sa svojom novom ženom i novim jedrenjakom. Stigavši na sidrište u Vignju i sam se iznenadio ugledavši na sidru jedrenjak njegovih roditelja, na kojem je zapovjednik bio njegov brat Mato. Naime Mato Splivalo upravo je ukrcao teret u Korčulu za Južnu Ameriku, te je tom prilikom odlučio i sam posjetiti roditelje. Tako su se igrom sudbine ispred Vignja našla dva Splivalova broda, a obitelj se prvi put, a kasnije će se saznati i zadnji put okupila nakom dugog vremena. U obiteljskoj kući u Kraljevića selo organizirala se pritom velika fešta slaveći nove mladence i okupljanje familije. Nakon što je svečanost prošla mlađi brat Mato oprostio se od svoje rodbine, te se uputio sa jedrenjakom prema Južnoj Americi. Mato Splivalo međutim nikad nije stigao na odredište. Zajedno s brodom i svom posadom snažna oluja povukla ga je u modri bezdan.
Nekoliko dana poslije brata i Stjepan je odjedrio iz Vignja, nesvjestan nesretne sudbine brata. Nesretnu vijest doznati će tek nakon nekoliko godina. Njegovi roditelji tada nisu bili svjesni da osim sina Mata više neće vidjeti ni sina Stjepana. Idućih nekoliko godina kapetan Stjepan proveo je sa ženom ploveći na dalekom Istoku trgujući između luka Kine, Filipina, Japana, Indonezije i Južne Amerike. Na jednom od tih putovanja žena mu se teško razboljela i nakon nekoliko dana bolovanja prestala pokazivati znakove života. Suprotno uvriježenom običaju kapetan Splivalo odbio ju je sahraniti po pomorskom običaju bacanjem u more, te odlučio pokopati je na prvom otoku na koji brod naiđe. No ni nakon nekoliko dana brod nije naišao na kopno, no dogodilo se pravo čudo. Mornar koji je čuvao lijes u kojem je bila Teresa primijetio je da je počela micati očima. Nakon što je pozvan kapetan nesretnoj ženi pružena je pomoč, te se Teresa ubrzo povratila u život i ozdravila. Naime ona je bila oboljela od jedne rijetke tropske bolesti koja je uzrokovala komu, te su svi pomislili da je umrla. Ubrzo je mladi bračni par dobio i dvoje djece, te je kapetan Splivalo odlučio smjestiti porodicu u peruanskoj luci Callau, a sam nastaviti trgovati.
Godine 1848. iz New Yorka se uputio parobrod CALIFORNIA na putu oko Južne Amerike do Kalifornije, te je putem svratio i u Callao.
SS CALIFORNIA
Budući da je kapetan Stjepan Splivalo planirao putovanje u Kaliforniju, iskoristio je priliku, te se ukrcao na brod kao gost kapetana Marshalla.
SS CALIFORNIA VOYAGE
Brod se uputio iz Perua desetak dana nakon proslave Nove godine 1849. godine, upravo u trenutku kada je objavljena vijest o pronalasku zlata u Kaliforniji. U Panami je brod zbog toga primio dodatnih 365 putnika, iako je bio registriran samo za 60. Na putu uz pacifičku obalu ponestalo je hrane i goriva, a zbog nezadovoljstva je izbila i pobuna posade. Usprkos ovim nedaćama, a uz svesrdnu pomoć kapetana Splivala CALIFORNIA je uplovila u San Francisko 28.02.1849. kao prvi parobrod u povijest te luke. Čim je brod pristao u luci sva posada osim kapetana i Splivala je pobjegla s broda u potrazi za zlatom. Nažalost, na popisu putnika nigdje nije zabilježeno ime Stjepana Splivala, budući da je bio poseban gost zapovjednika broda. Kapetan Splivalo odmah se zaljubio u novi kraj, te je odlučio tu dovesti svoju familiju. Nakon što se sakupila nova posada CALIFORNIA je krenula natrag za New York, a s njom se kapetan Splivalo vratio u Callao. Nekoliko mjeseci poslije sa svojom obitelji na svom jedrenjaku uputio se za San Francisco, gdje je odmah potom kupio kuću. Smjestivši se u San Franciscu kapetan Splivalo sklopio je ugovor da sa svojim jedrenjakom preveze kineske emigrante iz Kine za Kaliforniju. To je bio prvi organizirani prijevoz kineskih emigranata iz Kine za Ameriku. Tijekom putovanja brod je upao u oluju iz koje se izvukao prilično oštečen, a mnogo Kineza umrlo je zbog slabih uvjeta života na brodu.
KINESKI EMIGRANTI U POTPALUBLJU
Ubrzo nakon ove epizode kapetan Splivalo napustio je navigaciju, te je otvorio trgovinu, a kasnije se naselio s obitelji u San Joseu, u ulici koja će dobiti ime Splivalo Street. Stjepan i Teresa poživjeli su još mnogo godina, a pokopani su na groblju Santa Clare, a njegova kuća danas ima status zaštičenog spomenika povijesti grada San Josea.
GROB SPLIVALOVIH U SAN JOSEU
Njegovi potomci u prošlosti su imali zamisao da mu se u rodnom mjestu Vignju podigne spomen-park na Montunu, na mjestu gdje se danas njišu bambusove trske. Nažalost, danas sve više blijedi spomen na kapetana Splivala, ali i na ostalih 116 kapetana koliko ih se kroz povijest rodilo u Vignju…
–