NAKOVANA, VIGANJ & KUĆIŠTE news

News and Tourist info portal

  • RSS
  • Delicious
  • Facebook
  • Twitter

PROKLETSTVO SVETE ILIJE

Posted by montun July - 16 - 2012 12 Comments

UKLETA, A NE SVETA ILIJA?

SVETA ILIJA ODNIJELA JE U ZADNJE VRIJEME 5 ŽIVOTA

TEKST I SLIKE:Ivan Pamić, 16.07.2012.

Najveći vrh u Dalmatinskom arhipelagu Sv. Ilija na Pelješcu oduvijek je bio mamac ljudima da se popnu na njegov vrh. Visok 961 metar, samo ga nekoliko desetaka metara dijeli od statusa planine, a sa vrha cijeli Južni Jadran nalazi se “ko na pijatu”. Već od davnina Sveta Ilija ili kako su ga prije nazivali Vrh Pelica izazivao je strahopoštovanje ljudi koji su živjeli u njegovom podnožju. Već su ga stari Iliri naselili svojim božanstvima, Slaveni su ga nazivali po svom bogu Perunovo brdo, a stara virovanja napučila su ga vilama, orhanima, bjusima, tintilinima i tencima. Talijanski pisci nazvali su ga po mnoštvu poskoka Monte Vipera – Zmijino brdo, a u nepoznato doba, negdje u srednjem vijeku, vjerojatno kako bi posvetili brdo stanovnici Pelješca sagradili su crkvu na samom vrhu i posvetili je svecu gromovniku -Sv. Iliji i Sv.Panteliji. Bila je to prva građevina koja se podigla na području Ilije, no ovaj prekrasni prirodni krajolik kao da ne trpi djelovanje ljudi u svojoj nevinoj prirodi, te su crkvicu u slijedećim godinama srušili gromovi. Danas su od crkvice ostali samo temelji i kip sveca.

TEMELJI CRKVICE

Drugu građevinu – planinarsku kuću inicirao je Karl von Habsburg koji je posjetio Iliju u lovu na čagljeve negdje prije 1910. godine. Nekoliko godina ranije austrijska vojska planirala je izgraditi veliku tvrđavu na samom vrhu s planom da se od tuda velikim obalnim topovima  brani Južni Jadran. Zbog tužbe Nakovjana koji su to odručje koristili kao pašnjak, projekt je odbijen, a umjesto tvrđave sagradila se plalinarsko-izletnička kuća. Planirani put do planinarske kuće i do vrha nikad nije sagrađen zbog izbijanja Prvog svjetskog rata. Nadvojvoda Karlo postao je 1916. car Austro-Ugarske monarhije, da bi poslije propasti iste bio izgnan na Madeiru gdje je ubrzo i umro 1922. Planovi MORH o izgradnji radarske baze prije desetak godina na samom vrhu su također neslavno propali i to ponajviše zbog razvijene ekološke svijesti Pelićana. U isto vrijeme pokrenuta je inicijativa udruge UZORNA Nakovana “Crkvom protiv radara” čiji je cilj bio obnova crkve Sv Ilije. Udruga je također te godine pokrenula I inicijativu da se cijelo područje zaštiti kao Regionalni Park prirode. Svetu Iliju koristili su stanovnici Nakovane u prošla doba kao pašnjak za krupnu stoku –  tu su napasali svoja goveda, konje i magarce. Po povratku u selo nerijetko bi sa sobom donosili priće o nadnaravnim događajima i legendarnim bićama. Po njihovim pričama znali bi se sresti sa tintilinima, vilama iz Norina, a i s dušama pokojnika. Tijekom drugog svjetskog rata na Iliji su se odvili nemili događaji – početkom rata partizani su u Jamu bezdamju podno samog vrha bacili nekoliko “narodnih neprijatelja” iz Kućišta, Vignja i Orebića, nešto kasnije i nekoliko njemačkih vojnika. Krajem rata tu se srušio i jedan saveznički avion, a pilota se nikada nije pronašlo. To je dalo povoda pričama o dušama njemačkih vojnika koji lutaju područjem od Bezdije do vrha Ilije.

Od Drugog svjetskog rata do prije desetak godina nije bilo smrtnih slučajeva, da bi probijanjem požarnog puta 1999. učestali nestanci, nerijetko i s kobnim završecima. Bilo je dosta priča o tome kako se Ilija osvećuje ljudima zbog toga što se probio taj put, no prava je istina u tome da se probijanjem puta olakšao pristup Iliji, te je posljedično tomu  porastao i broj posjetitelja i broj nesreća.

Nesrećama najviše pridonose sami turisti koji se najčešće u vrletima Svetog Ilije upućuju potpuno neopremljeni i bez ikakve zaštite.  Tako je nerijetko bilo turista koji bi se nakon kupanja uputili na Iliju u kupaćim i samo s japankama, bez ikakve opreme i vode što će se pokazati kobnim. Jako sunce koje se usto odbija od bijelih stijena te se pojačava efekt, zmije otrovnice, dehidracija uslijed manjka vode, oštre stijene s bezbroj jama, špilja i ponora, samo su neke od opasnosti koje su dovele do cijelog niza  nestanaka i smrtnih slučajeva. No, najveća opasnost od svega bila je ta što bi se turisti sami uputili an Vrh od Pelica. SVI KOJI SU SMRTNO STRADALI NA ILIJI BILI SU SAMI!

Prvi u nizu nesretnih slučajeva sa kobnim krajem bio je poljski turist kojeg je 2003. godine u neposrednoj blizini Bilopolja izdalo srce. Iste godine nestao je i jedan Čeh čije je tijelo pronađeno tek nakon osam dana potrage u gustoj šumi mladih borova između Karmena i Ruskovića.

POTRAGA ZA ČEHOM 2003

Iduće godine smrtno je stradala 29-godišnja Čehinja koja se nakon silaska s Ilije odvojila od grupe kako bi brže stigla do Vignja, te nestala. Pronađena je mrtva slijedeći dan, samo par koraka od staze.

ANDREW MODISTACH

Posljedni u tom nesretnom nizu bio je slučaj nestalog Australca  Andrewa Modistacha čiji je slučaj najviše uzbudio javnost. Ni nakon nekoliko tjedana potrage ni on, ni bilo kakvi tragovi nisu bili pronađeni, te su se počele razvijati priče o njegovoj nesretnoj sudbini. Nestali Australac je s trojicom prijatelja (dvojicom Australaca i jednim Englezom) putovao Europom, te su tom prilikom iznajmili stan an Korčuli. U želji za avanturom Andrew se htio sam htio popeti na Iliju. Uputio se na Malu Gospu 08.09. 2005, uzevši sa sobom nešto malo para, kameru, mobitel i ruksak. Prtljagu i putovnicu ostavio je kod prijatelja. Negdje u popodnevnim satima jedan stanovnik Bilopolja vidio ga je zadnji put živog. Andrew Modistach uputio se na Iliju, postavši tako još jedna žrtva ukletog svetog brda. Nakon što je prijavljen njegov nestanak, policija i tamošnji planinarski klub, vatrogasci i lokalno stanovništvo pretražili su “svaki kutak” planine ne bi li pronašli nestalog Australca, no rezultata nije bilo. Sudbina nesretnog 24godišnjaga ostala je nepoznata slijedećih gotovo dvije godine. Osamnaest mjeseci kasnije dvojica Orebićana u potrazi za puževima naletjeli su an neobične ostatke. Na strmim obroncima podno samog vrha jedan od dvojice Orebićana naišao je prvo na vrećicu od bonbona na engleskom jeziku, a potom, pretražujući okolno područje i na ruksak s australskom zastavom, bankovnu karticu naslovljenu na ime Andrewa Modistacha, naočale, fotoaparat, skice terena, te dijelove ljudskog kostura. Kasnije se policijskim očevidom utvrdilo da su to ostaci nesretnog Australca, koji je vjerojatno tražeći prećicu, pao sa stijene visoke 90 metara.

Upravo je ovaj slučaj potaknuo da se u Orebićima osnuje stanica HGSS, te da se više poradi na edukaciji turista koji namjeravaju posjetiti Iliju. U ovih nekoliko godina HGSS je nekoliko puta spasio zalutale turiste, od kojih su neki već bili na izmaku snage.

Miroslav Podjed

Od  slučaja nestalog Australca do ove godine na Iliji nije bilo smrtnih slučajeva. Nažalost, potraga za 68 godišnjim Slovencem Miroslavom Podjedom nije završila sretno. Njegovo tijelo nađeno je nakon pet dana potrage članova HGSS-a.

 

 

 

 

 

 

ZA OVE NESREĆE NE TREBA OKRIVLJAVATI NIKAKVE DUHOVE, VILE I PRIČE O PROKLETOJ PLANINI, VEĆ SU ZA NJIH KRIVI SAMI LJUDI KOJI NEOPREZNO ODLAZE U POSJET PRIRODI ZA KOJU ZABORAVLJAJU DA ONA, OSIM SVOJE LJEPOTE, MOŽE BITI OKRUTNO OPASNA.

12 Responses so far.

  1. Spica says:

    Vrlo lijepo i počuno, nadasve svrsishodno si ovo napisao Ivane.
    Ne mogu se oteti dojmu, koliko su svi ovi Turisti naivni..i sa koliko neznanja, nepažnje i nesmotrenosti pristupaju poduhvatu penjanja na sv. Iliju, jer ih prvi dojam, evidentno vara. Gledajući iz pravca mora, prema Iliji…sve to izleda bezazleno…izgleda da bi se Čovjek bez problema za uru vremena popeo gore i vratio se. Žao mi je iskreno svih ovih do sada stradalih ljudi, kao i onih koji će opeta bez obzira na ova sva događanja i naša upozorenja, ponovo izazivati sudbinu, svojim neadekvatnim pristupom ovoj ozbiljnoj penjačkoj dionici.Njihova Smrt je bila više nego okrutna…jer su bili sami….! I gotovo svakodnevno gledam pored svoje kuće pojedince, koji bez vode, ruksaka, čak i bez kape, ili nekog štapa.., doslovno u crocsicama, ili nekim jeftinim tenisicama, bez čarapa, idu Ulicom od Buntilića, i pitaju o kvaliteti puta kojim se namjeravaju popeti na sv. Iliju…! Moj odgovor takvima je obično :” čujte, ako mislite tako opremljeni penjati sv. Iliju…Gorblje sv. Luke je blaža dionica…nije daleko…samo se okrenete u pravcu Zapada..ispod Crkve sv. Luncijate…mjesta još ima “! Što reći….zaista idu gore bezglavo i stradavaju na najokrutnije načine.Zna biti i ozbiljnih Planinara, dobro opremljenih..ali ljudi se opuste, zaborave koliko je sati…da je gore extremno visoka temperatura, rijedak i težak Zrak…da i Zmije piju vodu..i isto tako se u ovoj suši u potrazi za vodom, spuštaju u niže predjele, te da su poprilično agresivne…zaboravljaju da su na odmoru..i da su noć prije penjanja popili koje Pivo viška..pa se nakon nekoliko sati, pri većim nadmorskim visinama, događa kontraefekat..sličan ” Morskom Pijanstvu”…dolazi do teške dehidracije….i nekontroliranih postupaka, koji u ovoj surovoj prirodi završavaju kobno. Predlažem nadležnima ( Općini i Planinarskom Društvu)prijedlog jednog člana GSS-a, koji se odaziva na Ime URSUS ACTOS, koji je kao sudionik ove višednevne potrage došao do zaključka da je nepohodno postavljanje upozoravajućih Tabela na svim važnijim pravcima penjanja, na kojima će jasno i glasno biti napisano simbolima, kako se pravilno odlučiti na ovaj ozbiljan poduhvat, jer upozorenja koje svakodnevno Turistima, pričaju djelatnici svih Hotela, i vlasnici Kampova uz jasno i temeljito obilježene Staze, su očigledno nedovoljna…a sve ove Potrage su poprilično skupe i zahtjevne. Eto toliko u mojem obraćanju, sa još jednom malom povijesnom činjenicom ( koju možda znaš, a možda i ne znaš!)….naime ” Staru ( kamenu) Kućicu, na sv. Iliji, koja je sada temeljito obnovljena, …gradio je iz temelja,kao austro-ugarski Vojnik, moj Djed…Marin ( Frana-Franića) Šale-” Javić”, Meštar Kamenoklesar i Zidar iz 1. Sela iz Žrnova…

  2. Spica says:

    Vrlo lijepo i počuno, nadasve svrsishodno si ovo napisao Ivane.
    Ne mogu se oteti dojmu, koliko su svi ovi Turisti naivni..i sa koliko neznanja, nepažnje i nesmotrenosti pristupaju poduhvatu penjanja na sv. Iliju, jer ih prvi dojam, evidentno vara. Gledajući iz pravca mora, prema Iliji…sve to izleda bezazleno…izgleda da bi se Čovjek bez problema za uru vremena popeo gore i vratio se. Žao mi je iskreno svih ovih do sada stradalih ljudi, kao i onih koji će opeta bez obzira na ova sva događanja i naša upozorenja, ponovo izazivati sudbinu, svojim neadekvatnim pristupom ovoj ozbiljnoj penjačkoj dionici.Njihova Smrt je bila više nego okrutna…jer su bili sami….! I gotovo svakodnevno gledam pored svoje kuće pojedince, koji bez vode, ruksaka, čak i bez kape, ili nekog štapa.., doslovno u crocsicama, ili nekim jeftinim tenisicama, bez čarapa, idu Ulicom od Buntilića, i pitaju o kvaliteti puta kojim se namjeravaju popeti na sv. Iliju…! Moj odgovor takvima je obično :” čujte, ako mislite tako opremljeni penjati sv. Iliju…Gorblje sv. Luke je blaža dionica…nije daleko…samo se okrenete u pravcu Zapada..ispod Crkve sv. Luncijate…mjesta još ima “! Što reći….zaista idu gore bezglavo i stradavaju na najokrutnije načine.Zna biti i ozbiljnih Planinara, dobro opremljenih..ali ljudi se opuste, zaborave koliko je sati…da je gore extremno visoka temperatura, rijedak i težak Zrak…da i Zmije piju vodu..i isto tako se u ovoj suši u potrazi za vodom, spuštaju u niže predjele, te da su poprilično agresivne…zaboravljaju da su na odmoru..i da su noć prije penjanja popili koje Pivo viška..pa se nakon nekoliko sati, pri većim nadmorskim visinama, događa kontraefekat..sličan ” Morskom Pijanstvu”…dolazi do teške dehidracije….i nekontroliranih postupaka, koji u ovoj surovoj prirodi završavaju kobno. Predlažem nadležnima ( Općini i Planinarskom Društvu)prijedlog jednog člana GSS-a, koji se odaziva na Ime URSUS ACTOS, koji je kao sudionik ove višednevne potrage došao do zaključka da je nepohodno postavljanje upozoravajućih Tabela na svim važnijim pravcima penjanja, na kojima će jasno i glasno biti napisano simbolima, kako se pravilno odlučiti na ovaj ozbiljan poduhvat, jer upozorenja koje svakodnevno Turistima, pričaju djelatnici svih Hotela, i vlasnici Kampova uz jasno i temeljito obilježene Staze, su očigledno nedovoljna…a sve ove Potrage su poprilično skupe i zahtjevne. Eto toliko u mojem obraćanju, sa još jednom malom povijesnom činjenicom ( koju možda znaš, a možda i ne znaš!)….naime ” Staru ( kamenu) Kućicu, na sv. Iliji, koja je sada temeljito obnovljena, …gradio je iz temelja,kao austro-ugarski Vojnik, moj Djed…Marin ( Frana-Franića) Šale-” Javić”, Meštar Kamenoklesar i Zidar iz 1. Sela iz Žrnova

    • Fred says:

      Bravo Ivane,bravo Spica,

      Lijep pregled povijesti. Na žalost nisam bio na Pelješcu. Ima burnu i zanimljivu povijest koja se na žalost slabo reklamira. Meni ovo brdo nalikuje na 5 velikih lubanja !? Vrlo je interesantna slika. Ako uz to dodamo Spilu, i Stonski zid najveći i jedini posle kineskog, staru solanu imate se čime pohvaliti. Ne obazirite se na bezobrazne komentare nekih posjetioca.
      Čestitam na člancima i komentarima o Pelješcu.

  3. Robin says:

    Odkad je Sveti Ilija postao zenska svetica?
    citat: “UKLETA, A NE SVETA ILIJA”
    ili: “PROKLETSTVO SVETE ILIJE”

  4. Robin says:

    Eto ti ga vraze SVETI ILIJA nam se pokrstio u sveticu – posta je zenska/svetica …. a tek NAKOVANA hahaha. Fali samo da VIGANJ postane LIGANJ ili VIGANA, VAGINA …e svasta

    • montun says:

      – TAKO SU STARI NAZIVALI BRDO – SVETA ILIJA,TAKO IMA ZABILJEŽENO “…IŠLO SE NA SVETOJ ILIJI” IAKO BI GRAMATIČKI BILO KOREKTNO SVETI ILIJA – BUDUĆI POŠTUJEM STARINE POŠTIVAO SAM I STARI NAZIV, ISTO TAKO I NAKOVANA JE UVIK BILA NAKOVANA, A TEK PRIJE 50TAK GODINA PREKRŠTENA U NAKOVANJ – U ISTO VRIME KADA I PELISAC U PELJEŠAC. PRIJE NEGO LI JE BRDO POSVEČENO SV. ILIJI I PANTELIJI NAZIVALI SU GA VRHOM OD PELICA!

  5. Robin says:

    I
    mena iz naftaline nisu vise aktuelna – vecina ljudi to nezna niti ih interesira da je Dubrovnik bio Raguza a Ploce – Kardeljevo …..

    • Robin says:

      -Imena iz naftaline nisu vise aktuelna – sa ili bez postivanja. Vecina ljudi to nezna ili ih ne interesira da je Dubrovnik bio Raguza a Ploce – Kardeljevo….

  6. Marija says:

    Robin, educiraj se. To nisu “imena iz naftaline” nego povijesni toponimi koji pametnome čoviku mogu svašta reć o nekom lokalitetu. Glupanu ko tebi, sumnjam. Većina ljudi to zna, a ako ne, sigurno ih interesira. Samo glupani svjesno odabiru živit u neznanju.

  7. Pero says:

    To su više imena iz špirita 😀

  8. Robin says:

    hahaha vidi vidi kulture! Skuzaj ali ne necu doli na tvoj nivo. Uzivaj u naftalini i kako Pero to zove spiritu….
    Have a nice day!

  9. Evo me za koji tjedan na Sv.iliju, jedva čekan! To će bit par dana uživanja u brdskom biciklizmu i planinarenju po Mljetu, Pelješcu, Korčuli, Hvaru.. i možda se prebacim na još koji otok i osvojim ga. Spavanje je naravno u šumskom hotelu od 5 zvjezdica “ispod zvijezda” 😀

    Vidimo se Lignjoslavi na Iliji
    Dr.NiRo