NAKOVANA, VIGANJ & KUĆIŠTE news

Piše: kap. Ivan Pamić

U prošlom članku pisali smo o trojici ljudi koji su doprinijeli razvoju Vignja, a u ovom tekstu posvetit čemo pažnju onima koji su zarađivali kruh sa sedam kora po svim morima svijeta. Večina njih vratila se kućama svojim familijama, no velik broj njih , više od 313 zauvijek je ostalo bez groba, a vječni smiraj našli u dubinama oceana ili daleko od kuća. Upravo njima u čast trebao bi se podignuti spomenik koji bi podsječao sve nas Vignjane, Nakovjane i Kućištane, ali i brojne posjetioce ovog kraja na njihov mukotrpni život i žrtvu koji su podnijeli.

 

 

 

Pelješko pomorstvo doživjelo je uzlet u 17. st., a naročito nakon velikog potresa koji je gotovo uništio Dubrovnik 1667. Zbog pogibije velikog broja vlastele dubrovačka vlast je morala inicijativu za daljnje vođenje pomorstva prepustiti u znatno večoj mjeri nego prije pomorcima iz građanskog staleža i kmetovima, što su ovi znali iskoristiti. Kapetanima je ostavljeno puno više slobode nego li do tada da odlučuju o sudbinama brodova koji su im povjereni. Zbog neposredne blizine mletačke Korčule stanovnici kapetanije Trstenice (zapadni Pelješac) bili su u znatno povoljnijem položaju od pučanstva ostalog teritorija Republike. Uz par formalnosti veoma su brzo mogli postati mletački podanici i kao takvi navegavati na njihovim brodovima.

Eksplozija pomorstva u naseljima zapadnog Pelješca ( Nakovana, Viganj, Kućište i Orebići) dovelo je do toga da se 1686. trstenički kapetan Sorkočević žali da u tim mjestima nema više od 15 muškaraca. Svi ostali bili su na brodovima što dubrovačke, što mletačke i što inih zastava. Ubrzo su kapetani i sami postajali brodovlasnici, a dobivali su zbog zasluga, bogatstva i moči čak i plemičke naslove. Glavni centri brodovlasničkog kruga u tom vremenu bili su Orebići, Stankovići i sela Podgorja, te Kućište i Viganj s kapetanskim jezgrima u Kraljevića selu i kasnije u Čikatića (Kovačevića) selo.

Kako je o Orebičkim brodovlasnicima i pomorcima dosta napisano ograničit čemo se samo na područje crkvene župe Sv Mihovila koje obuhvača naselja Nakovanu, Viganj i Kućište. U periodu između 1600 do 1900 ova tri naselja su ukupno dala 256 kapetana duge plovidbe (LONGO CORSO) i više od tisuću časnika i mornara, a u istraživanju koje sam proveo prije nekog vremena više od 313 pomoraca u tom periodu iz navedenih naselja utopilo se ili život izgubilo daleko od rodnog kraja. Rijetko se koja familija mogla podičiti da nije izgubila barem jednog člana u navigaciji.

 

Zbog ograničenog prostora ne možemo poimenice navesti svih 313 pomoraca župe Sv Mihovila koji su život izgubili u navigaciji, pa ćemo se podsjetiti samo nekih:

 

 

– kap. Andričević Nikola (1698 – 1762) iz Vignja proveo je čak 47 godina na brodovima dubrovačke i austrijske zastave, da bi na kraju kao zapovjednik bio ubijen na jednom od tih. Njegov nećak Nikola proveo je sedam godina u zarobljeništvu alžirskih gusara.

– Mato Balaš (1766 – 1804) iz Vignja poginuo je na brodu u Odesi pogođen gromom, a njegov sin Ivan umro je u Besarabiji

 

– Lovro Baldasar (1791 – 1832) iz Vignja umro je u Carigradu od kuge

 

– Pavao Bulat (1695 – 1753) iz Kućišta kao noštromo utopio se sa cijelom posadom na Levantu

 

– Kapetan Stjepan Buntjelić ( 1849 – 1883) iz Kućišta stradao je kao zapovjednik sa cijelom posadom broda SEM kod Wexforda. Među posadom su bili i Vignjani Ivan Kosić, te Ivan i Antun Pirović. Brod SEM bio je austrijski bark 505 t, a potopio se na putu iz Swanseea za Cap Verde s teretom ugljena

 

 

– Ivan -Antun Pamić (1853 – 1871) iz Nakovane kod Odese pao s jarbola i utopio se

 

– Braća Pavao Ćerezin (1771 – 1809) i Ivan (1773 – 1802) iz Vignja izgubili su život na Malti, odnosno u Americi

 

– Mato Gabela (1800 – 1829) iz Vignja umro na turskom brodu na putu iz Smirne do Carigrada

 

– Nikola Gabela ( 1878 – 1898) iz Vignja kao poručnik stradao u brodolomu barka DRINA kod brazilske obale 1898. Osim njega u brodolomu je stradao i šesnaestogodišnji Kućišćanin Ivan Mihaljević (1882 – 1898) kojemu je to bilo prvo putovanje. Brodolom je preživio Ljubomir Pešut koji se s još tri člana posade spasio na otočić Cabo Frio.

 

– Vicko Gerica (1784- 1811) službovao je tijekom Napoleonskih ratova na engleskom korsarskom brodu. Kad su ga Francuzi zarobili sproveli su ga sa ostalom posadom u Zadar gdje je s večinom strijeljan. Njegov rođak Jerolim bio je pošteđen i mobiliziran u francusku ratnu mornaricu. Umro je 1823. u Aleksandriji. S Vickom je strijeljan još jedan Vignjanin Antun Pirović (1787 – 1811), čiji se rođak Antun 1811 utopio kod Visa, vjerojatno tijekom bitke s Francuzima.

 

– Antun Gromača (1748 – 1816) iz Kućišta sa bratom Ivanom i njegovim sinom Ivanom utopio se u barci kod otočića Pločice

 

– Luka Habić (1858 – 1893) iz Vignja bio je član posade broda JAFET II Pelješkog pomorskog društva od 1878 do 1892 kada je brod napušten od posade izgorio u požaru u brazilskoj luci Santos. Iduće godine dolazi u Meksiko gdje umire.

 

 

 

– Jakov Juričević – Dediol iz Kućišta umro je u New Yorku 1797 od žute groznice

 

– Antun Kampi-Pešut iz Žukovca umro je 1771 u Barbariji (sjeverna Afrika)

 

– Mato Kosić (1748 – 1824) iz Vignja je preživio brodolom kod Ipsare, da bi umro u Aleksandriji od kuge. Njegovi rođaci stradavaju u brodolomima u Otrantu ( Marko Nikolin 1848), u vodama Wexforda (Ivan Bartulov 1883 na brodu SEM), a Bartul Lukin umire na brodu 1883. na putu za Indiju.

 

– Antun Krstelj (1856 – 1870) iz Vignja ukrcao se na brod sa 14 godina i stradao u brodolomu barka FANNY GURICH (u istom brodolomu stradao je i Luka Lukin Njakara). Antunov brat Božo također je veoma mlad poginuo na moru.

 

 

 

– Od šest sina što ih je imao Stjepan Kulišić iz Vignja, troje ih je stradalo u navigaciji – Stjepan je 1809 umro u Carigradu, Ivan je umro u Messini 1813, a Antun se utopio kod Krete 1828. Njihov rođak Mato utopio se u brodolomu broda Sunze u Crnom Moru 1870.

 

– Mato Lazarović (1771 – 1818) iz Kućišta potonuo s barkom kod Mljeta sa svom posadom, a njegov brat Sebastijan umire 1820 u Brindisiju. Matin sin Jerolim umire 1856 u Belloni, SAD. Njihov rođak Nikola koji je živio u Trstu na povratku u Kućište gdje je sagradio veliku kuću – Palac umro na brodu kod Hvara.

 

– Kapetan Josip-Bartul Mihaljević (1848 – 1900) iz Kućišta umire kao zapovjednik broda EROS u Alžiru.

 

– Kapetan Antun Mori iz Bilopolja utopio se 1687 kod rta S. Maria di Leuce u Italiji

 

– Luka Lukin Njakara (1800 – 1859) iz Vignja iskrcao se s broda i naselio u Oranu gdje je i umro

 

– Kapetan Petar Orebičić – Longo iz Bilopolja umro je 1817. u Carigradu od kuge

 

– Lovro Ortoljo iz Vignja dezertirao je s broda 1883. u Capetownu u južnoj Africi gdje je vjerojatno i umro

 

– Kapetan Stjepan Kovačević (1773 – 1832) iz Vignja umire je u Carigradu od kuge, kapetan Mato Kovačević umire od žute groznice u Santosu 1891 na brodu JAFET II, a njegov brat Luka umire na brodu 1884. u blizini Buenos Airesa.

 

– Čak 12 članova obitelji Pirović iz Vignja izgubilo je život na moru. Vicko Pirović nakon brodoloma umire u bolnici u Marseillesu 1884., a iste godine na brodu SEM utapaju se njegova dva brata Antun i Ivan, dok nešto ranije četvrti brat Luka umire na brodu u Larnaki 1863. Antunov sin Jakov umire u bolnici Odesse 1883.

 

– Kapetan Jakov Jakovljević iz Kućišta zapovjednik broda PROVVIDENZA izgubio je život 1890. u brodolomu istog u Lionskom zaljevu.

 

– Kapetan Ivan Razi (1859 – 1894) izgubio je život u brodolomu broda MILIZZA na kojem je bio zapovjednik

 

– Kapetan Josip Semunović iz Žukovca umro je kao zapovjednik na navi PACE u Carigradu 1806.

 

 

– Kapetan Lovro Pešut (1864 – 1892) iz Bilopolja bio je 1892. zapovjednik broda JAFET II kada se u Santosu cijela posada zarazila od žute groznice. Pešut je tom prilikom i umro u 27 godini života . Tad su od žute groznice umrli i rođaci Vito (1877- 1892) i Pavao Lupis (1836 – 1892) iz Kućišta. Od konzula iz Santosa, dva mjeseca nakon što je napisano, 25. travnja 1893. stiglo je pismo u kojem piše da je jedrenjak zapaljen zbog straha od širenja zaraze. Lovrov brat kapetan Josip (1877 – 1918) umro je u Rijeci od španjolske groznice.

 

– Kapetan Jerolim Skorić (1773 – 1837) iz Kućišta umire u Tripoliju.

 

– Vicko Slabić iz Nakovane utapa se 1812 u La Mancheu.

 

– Mato Vicelić iz Nakovane utopio se prilikom probijanja Sueskog kanala vjerojatno 1860.

 

– Kapetan Ivan Snašić iz Vignja 1753 potopio se sa svojim brodom S. FRANCESCO DI PAOLA i cijelom posadom u Levantu. Zajedno s njim utopio se i njegov mlađi brat Nikola.

 

– Kapetan Mato Splivalo iz Vignja utopio se sa svojim brodom i cijelom posadom kod Sardinije vjerojatno 1837. god. Njegov brat Stjepan naselio se u Peruu, a kasnije u Kaliforniju gdje je i umro.

 

– Juraj Suhor iz Gornje Nakovane umro je sa 25 godina 1826. na Martiniqueu.

 

– Kapetan Antun Šeput (1845 – 1871) iz Kućišta zapovjednik broda SUNZE koji se sa cijelom posadom potopio u Crno More 1871. Među posadom je bio i sedamnaestogodišnji Antunov brat Frano.

 

– Brača Ivan i Antun Tunjica iz Žukovca utopila su se 1724 u brodolomu fregatuna kap. Milješka kod Hvara.

 

– Kapetan Luka Tunjica (1773 – 1812) iz Kućišta poginuo je na španjolskom brodu u borbi s piratima. Njegov brat Vicko kao zapovjednik brigantina ARCHIDUCHESSA ERMINIA stradao u brodolomu 1838. god. kod Bastijena Korzici.

 

– Kapetan Marko Ušatica (1758 – 1818) umro je u Genovi. Njegov sin bio je otet i prisilno ukrcan na gusarski brod koji je jednom prilikom opljačkao očev brod. Otac ga je prepoznao, ali ga nije uspio oslobodit.

 

– Josip Vukić (Lupis) iz Donje Nakovane pogubljen je 1821. od Turaka u Smirni zajedno s ostalim članovima posade kapetana Cibilića. Kapetan je na brod primio izbjeglice koji su bježali iz Turske, pa je kapetan uhićen i kasnije pogubljen sa svim članovima posade.

/Korišteni podaci iz Pelješkog zbornika – tri stolljeća pelješkog brodarstva, S. i N. Vekarić/

Kao što se vidi največi broj pomoraca izgubio je život na Jadranu, Levantu (Istočni Mediteran), Crnom Moru, zapadnom Mediteranu, a zatim po svim oceanima svijeta.

 

 

Nevjerojatno je da ni jedno od ovih naselja (Nakovana, Viganj i Kućište) nema baš ni jednu spomen na ove ljude, jednu spomen ploču, a kamoli spomenik u njihovu čast. Zar ti ljudi, koji nisu pronašli grob na kraju života, nisu zaslužili spomenik? Primjerice u Engleskoj ne postoji mjesto koje je dalo barem jednog pomorca, a da nema spomenik ili barem jednu spomen ploču.

 

 

 

 

U svijetu čak i ne postoji mjesto koje je dalo više pomoraca duge plovidbe po glavi stanovnika od Orebića, Vignja, Kućišta i Nakovane. Zaista je nevjerojatno kako ne cijenimo našu pomorsku baštinu, što u konačnici dovodi i do toga da nas ni drugi ne cijene.

Isto tako nee može se reći da za ovakav spomenik nema sredstava, jer i najsiromašniji čovjek uvijek nađe neku paru da dostojno pokopa svoje najmilije, a ne može se reći da više od 313 onih koji su ostali bez svoga groba ne zaslužuju takvu počast!

Stoga predlažem da se pokrene inicijativa da se podigne spomenik na kojem bi se na dostojan način obilježila pomorska tradicija ova tri mjesta. Time bi ovo mjesto konačno dobilo jedan prepoznatljivi simbol.

 

Mišljenja sam da bi se spomenik trebao postaviti u centru Vignja kao sjedištu župe Sv. Mihovila, na mjestu gdje sada stoji polegnuto sidro, da bi trebalo biti ukupne visine najmanje četiri metara, te da bi trebao sadržavati slijedeće:

– Postolje uokruženo malim vrtom sa hortikulturom i ogradom

– Križ od bijelog kamena sa naslonjenim sidrom i lancom oko križa kao simbol vječne luke gdje su stradali pomorci zadnji put bacili svoje sidro. Križ bi trebao biti okrenut prema moru odnosno kanalu između Sv Ivana i Kneža kako bi ga prilikom zalaza sunce zadnje obasjavalo

– Na postolju bi s prednje strane trebalo pisati “U SPOMEN NA POMORCE ŽUPE SV. MIHOVILA – NAKOVANA, VIGANJ I KUĆIŠTE” , a sa bočnih strana bi se trebalo navesti broj kapetana i mornara koje je svako mjesto dalo, kao i broj onih koji su izgubili život u navigaciji. Možda bi se mogla inkorporirati i karta svijeta sa mjestima stradavanja?

Za kraj donosim sliku jedne spomen ploće u čast poginulim pomorcima koji se nalazi negdje u Engleskoj kao primjer kako oni poštuju i cijene svoje ljude:

 

Vjerujem da će ova inicijativa imati odjeka, te da će se ubrzo podignuti jedan spomenik u čast pomorcima ovog kraja. Zanima nas Vaše mišljenje, što Vi mislite, imate li kakav prijedlog… Molim Vas da niže ostavite komentare!