NAKOVANA, VIGANJ & KUĆIŠTE news

Viganj, 29.05.2016. – Na izvanrednoj skupštini Hrvatskog doma Viganj dosadašnji predsjednik Ivan Pamić podnio je neopozivu ostavku, usprkos protivljenju uprave i velike večine Vignjana. Razloga je bilo više, no kap koja je preljela čašu bilo je protivljenje dijela stanovništva Vignja postavljanju štanda za prodaju voća, povrća, vina i likera na prostoru zapadne terase Doma kraj pucala gustirne. Uprava Doma htjela je time oživjeti taj prostor i omogučiti veču cirkulaciju ljudi u tom prostoru, dok su protivnici postavljanja piljarnice smatrali da se time ugrožava kulturna baština , te sigurnost školske djece.  Na raspravi je predsjednik  ukazao da nikakve devastacije ne bi bilo, te da slični primjeri sa štandovima postoje i u večim centrima poput Korčule ili Splita gdje se u neposrednoj blizini Dioklecijanove palače koja je pod zaštitom UNESCO-a nalaze brojni štandovi za prodaju  voća i povrća.  Skupština po pitanju  postavljanje piljarnice nije donijela odluku, te se čini da će ovog ljeta Viganj biti jedino mjesto na Pelješcu od Stona do Lovišta koja neče imati štand za voće i povrće, što bi moglo ugroziti turizam u mjestu.

Nakon pat pozicije u svezi piljarnice prešlo se na drugu točku Skupštine – ostavku predsjednika Doma, te ovdje prenosiomo dio govora Ivana Pamića: “Ovom prilikom volio bih vas upoznati s mojim radom u Domu. Godine 2008. izabran sam kao član UO , te se u mene javila zainteresiranost za ovu jednu od najstarijih udruga na ovom prostoru. Udruga je to koja je pokrenula ne samo kulturu u mjestu, već i ekonomiju, a prije svega turizam od kojeg danas svi mi živimo. Zainteresiranost je prešla u dvogodišnje istraživanje koje je rezultiralo knjigom Hrvatski dom za Viganj i Nakovanu – 100 godina djelovanja, monografija sa prikazom stogodišnjeg djelovanja ove institucije. Knjiga je izašla 2012. kada se dogodilo i ono na što sam najviše ponosan u svojem djelovanju – uspio sam zanteresirati i motivirati mladost za rad u Domu.

Tada je krenula i mala renesansa Doma – od prvih početaka bojanja upravo ovog stolnoteniskog stola, do obnove galerije, mladi su preuzeli inicijativu i s mnogo entuzijazma sudjelovali u svim akcijama. Ne zaboravimo kako je tad Dom izgledao – razbijeni prozori bez zavjesa, krovište galerije gotovo bez kupa, pod i grede galerije u raspadu prijetili su sigurnosti posjetiteljima Kuventa, te je on ostao zatvoren do obnove Tada dolazi 2013. godina – obnovljena je galerija sa stepenišnim pristupom čime su se stvorili preduvjeti organizacije događaja u Kuventu. Uz financijsku pomoč TZOO organizirano je tridesetak događaja od teatra do žive svirke, dječjih radionica i prezentacije knjiga, zatvaranje i otvaranje Svjetskog prvenstva u windsurfingu, itd. Itd. – pretvarajuči tako mali Viganj u centar kulture na kojem su nam zavidjeli i veči centri – postali smo inspiracija i okolnim mjestima, bili smo na ponos svima. Izašli smo i izvan zidina Kuventa, organizirali Viganjske fešte – prisjetimo se samo Gusarske noći – prvog ljetnog maskenbala na Pelješcu, a mnogi turisti i danas pitaju kada če druga Antička noć. Nemojte zaboravit Jazz & wine night, velike koncerte Cubizma i Gustafa, nastupe Kumpanija i drugih folklornih skupina, itd. Nakon otvaranja igrališta osnovao se i SRD Viganj – klub čije dresove danas ponosno nose naša djeca i natječu se u korčulanskoj ligi, ali prije svega klub koji gaji ideju zajedništva i plemenitosti.

Slikarske izložbe, nastupi glazbenika, umjetnika, škole plesa, yoge, folklornih skupina upotpunjavali su Kulturna ljeta Vignja koja postaju prepoznatljiv proizvod Vignja. Obilježavajući 300. godišnjicu posvečivanja Kuventa podignuta je spomenploča Marku Krstelju uz prigodnu izložbu, zidovi Kuventa sada rese informativne i edukativne table prikazujuči cjelokupnu povijest Vignja i okolice na koji moramo biti ponosni, a turisti impresionirani našom kulturnopovijesnom baštinom. Maškare su se vratile u Viganj. Sa zaradom od ovogodišnjih maškara kupljen je novi zvučni sistem. Tu se rađa i Rozariada , Viganjske igre, sportskozabavna manifestacija koja svake godine postaje sve popularnija – prepoznata i izvan mjesta. Sva ova događanja organizirana su zahvaljujuči zajedništvu i upornošću, no uvijek bi se našli pojedinci koji bi iz meni neshvatljivih razloga, ljubomore, a moram reći i zlobe našli pravo da nas koče. Lijepo bi bilo raditi sve po pravilima, no u nesavršenom svijetu tražiti savršenstvo je iluzija. Ne bježim od odgovornosti da je i sa strane organizatora bilo grešaka, no kad bi se gledala svaka dlaka u jajetu ne bi se ništa ni organiziralo.

Moja je vizija, a koju dijele i članovi sadašnje uprave, bila da Kuvenat postane žarište kulture, pravi centar mjesta sa raznoraznom ponudom unutar zidina, suvenirnicom, kafeterijom, izložbenim prostorom, vinotekom i drugim sadržajem kojim bi se privukla cirkulacija ljudi – želja mi je bila da se galerija uredi kao paluba jedrenjaka iz 18. st. Da se uredi hortikultura u klaustru, da se otvori komunikacija klaustra sa salom, da se izvana na istočnom dijelu uredi ljetna terasa, sa raznoraznom ponudom, te u konačnici stvoru uvjeti da se tu zaposle najmanje dvije osobe, te da se Dom kao institucija financijski osamostali. Iznajmljivanjem prostora Dom bi mogao uprihoditi i do 100 000 kuna godišnje, čime ne bismo više bili ovisni o dotacijama Općine…. 

…uostalom moram priznati da mi je glavna motivacija u ovome što radim bio upravo gušt, stvarno mi je gušta organizirati ovakve stvari, a vidim da je to glavni motiv i svima koji mi pomažu.

Međutim kada taj gušt pređe u umor i razočarenje, razmimoilaženja sa ljudima, čak i sukoba, prijetnji raznoraznim tužbama, pa čak i na privatnom polju, tada dolazi vrijeme kada se naprosto morate povuči. Uvijek sam odvajao privatni život od društvenog i nikad nisam dozvoljavao da se to miješa, međutim mala smo sredina pa neki ljudi koriste i privatne stvari za pritisak.

Ovi zadnji događaji stvarno su me emocionalno izmorili i razočarali. Naročito su me razočarali ljudi koji znaju kritizirati na ulici (a nekad su i te kritike dobre), ne poštujuči moje slobodno vrijeme, a osobno se nikad ne pojave na redovnoj godišnjoj skupštini – što predstavlja svega sat njihovog slobodnog vremena u jednoj godini. Pitam Vas da li je to pošteno ne samo prema meni već i prema svim ljudima koji se trude organizacijom raznoraznih događaja zabaviti turiste od kojih svi živimo.”

Ovi potresi u Domu dovode i u pitanje održavanja cjelokupnog programa Kulturnog ljeta, daljnjeg uređenja Kuventa, viganjske fešte, te ostalih planova.