Tekst:Ivan Pamić, slike Lily Vuica , Ivan Pamić
Viganj, 17.11.2018. – U organizaciji Hrvatskog doma Viganj večeras se obilježila 100. godišnjica završetka I.sv. rata u kojem je poginulo preko 16 milijuna ljudi, od toga preko 190 000 Hrvata. Tijekom ovog rata život je izgubilo i 8 Vignjana, od toga 6 vojnika i dva civila.
Okupljene je pozdravio predsjednik HDV Ivan Pamić, te ih u kratkom uvodu upoznao sa stanjem u Vignju i okolici prije stotinjak godina, da bi potom voditelj Arhivskog sabirnog centra Korčula Pelješac Tonko Barčot, ujedno i autor knjige “Prešućeni rat, Korčulanski kotar u I.sv. ratu” prisutnima u jednom iznimno zanimljivom predavanju približio stanje uoči i za vrijeme ovog kako su ga nazivali u to vrijeme Velikog rata. Tonko Barčot ovom je prilikom rekao da je Viganj ujedno i jedino mjesto u Hrvatskoj koje obilježava na ovakav način 100 godina od završetka rata, te naglasio potrebu da se svim poginulim u I. sv. ratu oda počast.
Dio izlaganja Ivana Pamića:
“Prisjetimo se kakvo je bilo stanje u našem kraju pred samo izbijanje rata – u ovoj zgradi koju su zajednički kupili Vignjani i Nakovjani 1910. osniva se Hrvatski dom Viganj, te se počinje uređivati s namjerom da se tu smjeste Čitaonica, plesna sala i škola. Upravo se bio dovršio put od Orebića do Vignja, te se počeo raditi put uz Sućuraj za Nakovanu, gdje su iz Beča upravo bile dopremljene dvije vršilice za žito. Godine 1913. (13.12.) dovršen je mul u Kućištu, a planirani mul u Vignju nije se ni započeo zbog zavade u mjestu. Viganj je tad imao 452 stanovnika, Kućište 312, Nakovana 162 a Orebić, 539, dok je u Lovištu živjelo tek nekoliko desetaka doseljenika sa Hvara. Sva ova mjesta bila su u sastavu Općine orebić čiji je načelnik bio Stjepan Franasović. Glavar Vignja pred rat je bio Luka Njakara, a s njegovim odlaskom u vojsku Božo Krstelj. Glavar Nakovane bio je Luka Klarić, Kućišta Jozo Mihaljević. U Vignju je učitelj bio Niko Batistić, a u Kućištu Jerko Mladioneo (39 učenika – 1917.) Župnik župe Sv. Mihovila bio je don Pero Bijelić.
Izbijanjem rata svi sposobni muškarci bili su mobilizirani u vojsku, pretežno u 37. domobranskoj pukovniji, te poslani na front u Srbiji, a kasnije Italiji. Ulaskom Italije u rat, dolazi do napada na našu obalu i torpediranja putničkog broda Dubrovnik kod Hvara. Tu se raspoređuje austrougarska vojska, – u Perni su čuvali telegrafsku liniju, sredinom ožujka 1917. podiže se topnička bitnica na Sv. Ivanu, te se drže straže i u Bezdiji, te na Ponti Lenga (svjetionik) u Lovištu. Vignjani i Nakovjani morali su im osiguravati hranu dvaput tjedno. Tom prilikom u Viganj je kao vojnik došao Perčić koji se oženio u obitelji Kraljević, a Jure Paštar u Nakovani u obitelj Pamić. Ubrzo je došla i zabrana ribarenja, sve barke morale su se izvuči na obali, nastupila je glad u tolikoj mjeri da je sam načelnik Franasović morao otputovati do Beča i na povratku kupiti hranu u Rijeci ( dva vagona krumpira i vagon graha) – nije bilo mesa za kupit, a šećer se mogao kupovati samo po ¾ kila po osobi misečno. Djeca u školi imala su obvezu s učiteljem za vojnike kupiti lišće kupine za čaj, suhe smokve, mindele. Kupile su se i kosti (za fosfor), staro željezo, a 1917. poskidana su i sva crkvena zvona i pretopila se za potrebe vojske. Nije se mogla praviti rakija jer su svi bakreni kotlovi konfiscirani za vojsku, a zimi 1916. -17. čagji su se namnožili u velikom broju, jer je i svo oružje oduzeto, tako da se nisu mogli tamaniti. Te zime zabilježena je i najhladnija godina sa tempereturom od -5. Kruha nekad ne bi bilo ni dva tjedna. Krajem 1917. zbog gladi su ustanovljene dvije pučke kuhinje. Jedna u Orebiću, a druga u Vignju za mjesta Kućište, Viganj i Nakovanu. Pučka kuhinja u Vignju počela sa radom 28.01.1918. za upisanih 457 članova, a od toga pravo na besplatnu hranu imalo je njih 136. Jelo je bio ječam sa krumpirom.
Krajem rata Vignjani su svjedočili i prvom zračnom bombardiranju Korčule. 4.9. dva talijanska zrakoplova pojavila su se iznad Korčule i bacili 4 bombe, jedna pala ispred samostano od Anđela čuvara u more, bez žrtava. Nakon toga jedan se talijanski avion srušio i izgorio na Pelješci između Osobjave i Sresera, dvojica pilota su poginula ,a još dvojica koja su iskočila padobranom utopila u more. Početkom listopada bilježi se da je mnogo djece bolesno od “španjolske influence”, kao i starija čeljad ali u blagoj formi – u Vignju je od španjolice umrla jedna žena.
Početkom studenog 1918. nastupa veliko oduševljenje završetkom rata – viju se savezničke i narodne zastave, te se uspostavljaju Narodni odbori i narodna garda. Pale se i skidaju austrougarske zastave i careve slike, a u Vignju i Kućištu dolaze američki vojni brodovi. Talijanska vojska okupira Korčulu, te je postojala bojazan da će okupirati i cijelu Dalmaciju na osnovi Londonskog ugovora.”
Nakon završetka predavanja potomci i najbliži rod poginulim u I. sv. ratu otkrili su spomen ploču koja je postavljena na pročelje zgrade Hrvatskog doma Viganj.
Tonko Barčot: “Današnje generacije imaju obvezu prisjetiti se svojih predaka i njihovih žrtava, pogotovo onih iz I. svjetskog rata koje su bile toliko dugo prešućivane. Pretke koji su u strašnim povijesnim trenucima i za nas, njihove potomke, preuzeli na sebe teško breme rata, potrebno je otrgnuti od zaborava.”
POGINULI VIGNJANI U I. SV. RATU I. SVJETSKOM RATU
IVAN ČEREZIN
1904. – 1920. + sa 16 godina poginuo kod Sv. Ivana od zaostale mine.
ANTUN DOMINKOVIĆ
1879. – 1916. + Albanija , prije rata bio pomorac, unovačen u 37. pukovniji – poginuo u Bardarolu, a pokopan na vojnom groblju u Kavaje
ANTUN FREDETOVIĆ
1875. – 1916. + MB DUBROVNIK
Antun je bio pomorac od 1900, a poginuo je prilikom torpediranja MB DUBROVNIK. Njegov otac Duje doselio je iz Vrbanja na Hvaru u Basini 1873. kao domazet oženivši Franu Pjacun. Imao i dvije mlađe sestre Anicu i Mandu koje su optužene za špijunažu stradale od partizana u II. sv. Ratu. Brod Dubrovnik kapetana Krunajevića iz Kućišta potopila je francuska podmornica skrivena u uvali Bezdija, 9.5.1916. ispalivši torpedo u 9:30, a potom još jedan nedugo poslije. Tijelo Antuna nikad nije pronađeno , a službeno je proglašen mrtvim 1924.
VICKO JAKIĆ 1881. – 1915. + Požega. Vicko je iz Podgore kao mesar doselio u Viganj i tu zasnovao obitelj. Početkom rata novačen je u 37. pukovniju, a umro je od upale pluča u Požegi. Postoji priča o njemu da mu je jedna proročica pred početak rata rekla da će otići u rat, ali da se iz njega neće vratiti
IVAN KRSTELJ
1867. – 1917. + Austrija , pomorac poginuo u Klosterneuburgu u Donjoj Austriji
LUKA NJAKARA
1869. – 1917. + Sarajevo. Izbijanjem rata bio je glavar Vignja i imao svoju konobu u mjestu. Mobiliziran u vojsci, 37. pukovnija služio u Bezdiji gdje je tijekom jedne uzbune udario glavom, te od posljedica umro tri dana kasnije u bolnici u Sarajevu i pokopan na vojnom groblju u grobu br. 1589.
ŠPIRO NJAKARA
1866. – 1916. + Bosna, pomorac, 37. pukovnija umro s 50 god, u Usori u BIH 17.12.16
LUKA VICETOVIĆ
1880. – 1914. + Srbija, pomorac neko vrijeme živio u Americi, opkopar u 37. pukovniji, poginuo u Srbiji 25.11. 14. u Mlas Obodnik